UBIUDR Podravka;

Ivica Čurila zaposlio se 1. srpnja 1993. godine.U varaždinskom "Kalniku", na NKV poslovima, na određeno radno vrijeme. Bilo je to njegovo prvo ozbiljnije radno mjesto. U Hrvatsku vojsku je pozvan 20. listopada iste godine. Bio je pripadnik Logističke baze Borongaj.
Poginuo je nesretnim slučajem, prigodom obavljanja vojničke zadaće 1. siječnja 1994. godine.
Ivica je rođen 13. srpnja 1970. u Varaždinu, a živio je u Varaždin-Bregu, gdje je i smrtno stradao. U slobodno vrijeme bavio se nogometom, igrao je za "Zagorac" iz D. Kneginca.

Siniša Crljenica je rođen 18. svibnja 1966. u Koprivnici. Borac 117. brigade, poginuoje je nesretnim slučajem, i to nadomak svog rodnog grada, u Herešinu - 25. siječnja 1992. Još u rujnu 1991. dragovoljno se javio u MUP, dok je kasnije prešao u 117. brigadu, s kojom je
prošao više žestokih bitaka. Po činu je bio zastavnik. Školovao se za RTV-mehaničara, ali posao nije mogao dobiti u svojoj struci, tako da je jedno vrijeme radio kao "sezonac" i u "Podravki". Igrao je nogomet (NK "Sloga-Omladinac").
Sahranjen je na Gradskom groblju u Koprivnici.

Juraj Brlenić rođen je 27. veljače 1961. godine u Maruševcu, gdje je i stanovao. Prije nego što se zaposlio u varaždinskom "Kalniku" kao kemijski tehničar, početkom kolovoza 1982., radio je kratko i u "Koki".
Bio je pripadnik 104. brigade Hrvatske vojske. Poginuo je 28. prosinca 1991. u Pakracu, ali sve do 11. siječnja 1992. uopće se nije znalo gdje je i što je s njim. Tek 13. siječnja brat mu je pozvan na identifika-ciju u Zagreb, gdje ga je prepoznao po djeliću plave majice.
Sahranjen je 17. siječnja 1992. u Maruševcu.

Miroslav Blažek bio je pripadnik slavne 117. brigade Hrvatske vojske. Volio je i živio je za Hrvatsku, kao i mnogi njegovi subor-ci. Dobio je čin zastavnika.
Preminuo je od zadobivenih srbočetničkih rana na novljanskom bojištu 15. prosinca 1991. U to vrijeme njegove dvije kćerkice Nataša i Maja još nisu napunile dvije odnosno jednu godinu!
Miroslav je rođen 2

Adolf Fogl je rođen 11. veljače 1962. u Pakracu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Bio je dragovoljac u 76. samostalnom bataljunu Hrvatske vojske. Branio je svoj Pakrac. U rat je otišao sredinom kolovoza 1991.godine, a poginuo je časno i hrabro 11. prosinca iste godine. Dvoje djece, Emerik (4) i Emanuel (7),
ostalo je bez brižnoga oca. Adolf je bio zaposlen u Tvornici "Studenac" u Lipiku. Nešto više od sedam godina obavljao je
poslove u tehnološkoj pripremi. Neprijatelj je prilikom uništavanja većim dijelom porušio i ovu tvornicu. Zahvaljujući "Podravki" ona je relativno brzo proradila. Međutim, Adolfovo radno mjesto ostalo je prazno. Bio je, kao i mnogi mladi ljudi, pun vjere u slobodnu Hrvatsku. Uspomena na njega trajat će vječno.
Sahranjen je na Gradskom groblju u Kutini.

Ivica Geler je rođen 17. prosinca 1965. u Velikom Miletincu, gdje je i poginuo 23. rujna 1991. godine. Bio je pripadnik Narodne zaštite.
Otac je jednog djeteta. Na radnom mjestu NKV radnika u daruvarskoj "Klaonici" zaposlio se početkom veljače 1986.godine.

. rujna 1961. u Peterancu, a zajedno s obitelji živio je u Kuzmincu. Godinama je bio djelatnik "Podravke", obavljao je posao tehnologa na "Mesnim konzervama ".
Neki osobit hobi nije imao. Poput većine njegovih vršnjaka na selu bavio se poljodjelstvom.
Sahranjen je na Gradskom groblju u Koprivnici.

Ivo Čvek je rođenje 21. siječnja 1966. u Pakracu. Bio je NKV djelatnik daruvarske "Klaonice" u kojoj se zaposlio krajem srpnja 1984. godine. Nije bio oženjen.
Poginuo je 21. rujna 1991. godine u Ivanovu Selu. Dragovoljac. Bio je pripadnik Narodne zaštite.

Berislav Ivošević je rođen 24. prosinca 1956. u Lipiku, gdje je
završio i osnovnu školu, a 1974. godine u Daruvaru uči za strojo-bravara metalske struke. Hrvatski je dragovoljac. Bio je pripadnik 76. samostalnog bataljuna Hrvatske vojske. Poginuo je u obrani Lipika
29. listopada 1991. U "Podravkinoj" tvornici "Studenac" zapošljava
se 1977. godine, gdje ostaje sve do odlaska na bojišnicu. Radio je u službi održavanja. Pamte ga kao vrsnog majstora i velikog domoljuba.
Sinovi Andrej i Ivan vječno će se sječati svoga tate. Neki osobit hobi nije imao. Volio je ptice, poglavito papige, koje je jedno vrijeme čak i uzgajao.
Berislav je sahranjen u Kutini, a 29. listopada 1992. njegovi posmrtni ostaci preneseni su na lipičko groblje.

Josip Jurenec je rođen 27. siječnja 1961. u Ježovcu (općina Ivanec). Bio je pripadnik 117. brigade i 145. taktičke grupe Hrvatske vojske. Josip Jurenec tragično je okončao svoj mladi život 13. kolovoza 1992. nakon povratka s bojišta, na jezeru Šoderica.
Bio je dragovoljac. Majka priča da se umnogome promijenio otkako
su srbočetnici izvršili agresiju na Hrvatsku, da je sanjao dan kad će kao hrvatski vojnik braniti svoju domovinu. Otišao je u rat zajedno s drugima, pretežno mladim mještanima Herešina, gdje je živio.
Desetak je godina bio stalno zaposlen u "Podravki" kao strojobravar, na "Dječjoj hrani". Isticao se marljivošću. U neizmjernoj tuzi ostavio je oca, majku i tri sestre.
Sahranjen je na mjesnom groblju u Herešinu.

Danko Kupec je rođen 21. kolovoza 1965. u Koprivnici. Osnovnu školu polazio je u Rijeci i Križevcima, gdje je kasnije nastavio školovanje u Srednjoj novinarskoj školi. Poginuo je u 27. godini života, u borbi za nezavisnu i slobodnu Hrvatsku. Bio je na više žestokih bojišta, ali sudbina je htjela da se njegov mladi život ugasi u borbi za Pakrac, grad koji nikada nisu uspjeli osvojiti srpski odmetnici. Izgubio je život 18. prosinca 1991., pred sam odlazak kući. Sahranjen je na Gradskom groblju u Križevcima. Kako nije mogao naći posao u
struci, prihvatio je što se nudilo. U ljeti 1989. godine zaposlio se u "Podravkinoj" tvornici "Kinder" kao običan radnik. Živio je s majkom u
Križevcima, a na posao je putovao u Koprivnicu. Imao je i brata Gorana (12). Maštao je da se jednog dana zaposli kao novinar
i čvrsto je vjerovao da mu je sezonski posao u I "Podravki" tek jedna od "prijelaznih postaja".
Rat je zaustavio sve njegove planove.

Pero Matijević je rođen 23. lipnja 1963. godine, kao drugo dijete u obitelji zemljoradnika. Osnovnu školu završio je u Velikim Bastajima.
U "Podravki" se zaposlio 23. rujna 1983. godine, u daruvarskoj
"Kooperaciji", na radnom mjestu skladištnog djelatnika u Tvornici stočne hrane.
Jedan je od onih koji nisu čekali da neprijatelj zauzme njihovo rodno mjesto Veliki Miletinec. Braneći svoju rodnu grudu pao je smrtno pogođen od srbočetničkog streljiva 23. rujna 1991. godine. Živio je uistinu kratko...
Ovaj mladi i hrabri hrvatski branitelj, pripadnik Narodne zaštite, bio je oženjen i imao je dva dječaka: Dejana i Gorana. Broj 23 bio je očito sretan i tužan u njegovu životu. Nu, Perova smrt nije bila uzaludna. Umro je za - Hrvatsku!

Antun Milković jr rođen 22. svibnja1960. u Grubišnom Polju.
U "Klaonici" Daruvar počeo je raditi početkom studenoga 1977. godine na radnom mjestu KV mesara. Bio pripadnik 24. MAD Bjelovar Hrvatske vojske od sredine rujna 1991. godine.
Poginuo je u Maloj Maslenjaci 11. studenoga 1991. godine.
Otac je troje djece. U slobodno vrijeme bavio se poljodjelstvom,
a od športa poglavito ga je zanimao nogomet.

Darko Ozmec je rođen 16. studenoga 1956. godine u Kopriv-nici. Bio je dragovoljac, zapovjednik II. bojne u 117. brigadi Hrvatske vojske. Poginuo je 18. studenoga 1991. na novljan-skom bojištu prigodom podlog, srbočetničkog raketiranja zrakoplovom. Isticao se pravednošću i hrabrošću.
Darko je godinama bio zaposlen u "Podravki". Po zanimanju je bio kemijski tehničar, a obavljao je posao organizatora.
Posmrtno je odlikovan i dobio čin bojnika. U svoje slobodno vrijeme najviše je volio šport. Bio je nogometaš "Sloge-Omla-dinca" iz Herešina, a zanimalo ga je i kuglanje. Želja mu je bila da izvanredno studira na zagrebačkom DIF-u. Danas jedna ulica u Herešinu, gdje je živio, nosi njegovo ime. Otac dvoje malodobne djece. Njegovo ime ostat će zabilježeno zlatnim slovima u povijesti slavne koprivničke brigade.

Petar Sić je rođen 2. lipnja 1946. u Velikom Banovcu. Poginuo je sa svojim prijateljem Robertom Ivanovićem -17. veljače 1993. u Pakracu, nekoliko ulica od svojeg stana. Četnici su ih dočekali u zasjedi! Vjerovali su UNPROFOR-u, koji je na tom području trebao pružati kakvu-takvu zaštitu. Petar je od 1977. bio zaposlen u "Podravkinoj" poslovnici pića u Lipiku, kao vozač. Bio je pripadnik 76. samostalnog bataljuna Hrvatske vojske. Kolege će ga se sjećati kao vrlo marljivog i sposobnog djelatnika. Za njim danas tuguju dva sina, kćerka i supruga. Sin Zlatko, zaposlen u "Studencu", i kćerka Veronika također su bili pripadnici Hrvatske vojske. Zlatko je u Šeovici i ranjen potkraj prosinca 1991. Drugom sinu Petru bilo je 17 godina. Prije negoli su ga četnici otjerali iz obiteljske kuće u Pakračkim vinogradima, najviše je volio obrađivati zemlju, odnosno baviti se poljodjeljstvom. Ponekad bi otišao na kuglanje. Vjerovao je da će Hrvatska uskoro biti slobodna...
Sahranjen je na groblju u Pakracu.

Nevenko Vurnoci je rođen 16. ožujka 1961. u Trebovcu (općina Ivanić-Grad), a tijekom zadnjih godina živio je u Kunovec-Bregu.
Časno i hrabro je poginuo 23. listopada 1992., kad je rat u Hrvatskoj službeno okončan. Dao je život na oltar Domovine kao pripadnik 145. taktičke grupe. Poginuo je na bosansko-posavskom bojištu.
Po zanimanju je bio automehaničar. U "Podravki" se zaposlio krajem 1984. godine, najprije u "Kooperaciji", a potom je radio u "Poljopriv-rednom gospodarstvu" ?elekovec. Iza ovog neustrašivog borca ostali su neutješni roditelji i dvoje djece.
Pokopan je na mjesnom groblju u rodnom se.

Slobodan Vurovec je rođen je 13. ožujka 1966. u Koprivnici (živio je
u Kunovec Bregu). Djeca Monika i Mario još su bili premali da bi mogli
shvatiti svu tragediju koja je zadesila njihova oca. No, posve je sigurno da Slobodan Vurovec, mladi i hrabri hrvatski vojnik, pripadnik 117. brigade, zastavnik, nije uludo dao svoj život. Poginuoje za slobodu Domovine! U Zagrebu je završio pekarsku školu i bio je zaposlen u "Podravki". Od četničkog streljiva poginuo je 29. prosinca
1991. na novljanskom bojištu. Ni po čemu se nije razlikovao od svojih vršnjaka. U obitelji kažu da su ga zanimali automobili, motori... Njegovi snovi, nažalost, nece se ostvariti, ali oni koji su ga poznavali dugo će pamtiti njega i njegov iskreni osmijeh...