UBIUDR Podravka;

Poginulima i nestalima u čast

cijelim putem
vrijeme je trčalo
pedeset minuta
pred nama
kasnila su naša prometala
vlak do koprivnice
autobus u klizavoj noći
ipak savladali smo put
prudnice zagreb koprivnica vukovar
doček milenija
smrznuti do kosti
stižemo na vrijeme
jer nas grije ljubav

u crkvi
sada ranjenoj i nezakrpanoj
pušu vjetrovi noći
sudjelujemo molitvama
na misi zadušnici
za sve pale za hrvatsku
strahopoštovana
molitva usamljenika
u mraku prostora
titraju slabašna svijetla
voštanica

oče naš koji jesi
slava ocu i sinu i duhu svetomu
amen izlazimo skrušeno
iz crkve ranjene
palimo baklje
uzimamo lampaše cvijeće
razvijamo zastave
sama od sebe ustrojava se
procesija
mladen dragan zastavnik i ja
za nama roditelji poginulih
žene djeca sućutni ljudi žene
bojovnici hosa
procesija osvjetljava mrak
kroz ulice koje kriče ruševinama
i ugaslim ognjištima
ljubav nas vodi
prema velebnom križu
na ušću vuke u dunav
hodočastimo u najsvećanijem trenutku
čovječanstva
kroz zaista stravično
ranjeni vukovar
naša procesija je
pohod istine i srca
tko se može radovati
dok još lutaju duhovi
nepokopanih
duhovi nestalih
koji su negdje u bunarima
bezdušjima ubojica
na nepoznatim stratištima
u nepoznatim skupnim grobovima
a ubojice žive
ljudski ostaci
svuda su posijani
bez sakramenta
i svečanog oproštaja
vrište u mrklinama
duhovi nepokopanih
mi im pokazujemo put k bogu
našima malim svjetlima
sjećanjima

idemo ustrajni
grad odzvanja pucnjevima
slavlja
za koji korak
dokoračat će treći milenij
i u ove stravične prostore
toliko puta ubijenog grada
hodali smo tu
kada se na pravdu boga
umiralo
duhovi nas prate
invalid mi čestita
na mostu vuke
ponoć
novi milenij novo stoljeće
koraknulo je
što je zapravo to
još jedna ljudska obmana
eksplozija pod nama

to pali vatromet
nova nova godina
a mi još nismo pokopali
svoje mrtve i nestale
branitelje
gore baklje u našim rukama
pobadamo ih u pijesak
oko kamena križa
koji simbolizira
martirij svih hrvata
palimo lampaše svijeće
kitimo križ cvijećem
molimo se
promukli glasovi okolo
iznad vatromet
dunav teče u mraku
silan guta vuku
zastava hrvatska vijori
pleter
križ
sve će nas nadživjeti
plaču oči
dok se um i duša
sjeća palih sinova očeva i majki
po obredu i
tišinama
silazimo s visova
sjećanja
spremamo se na povratak
promrzli grijemo se
na ciganskoj vatri dočeka
netko pjeva hrvatske pjesme
a hrvatske u vukovaru nema
tek desperadosi su na tren
ovdje u vukovaru istine
na dočeku milenija
sustigli vrijeme ništavila

vraćamo se u autobus
u mraku kaže mi znanac
šepajući uz mene
dok okolo slavlje puca
mecima zviždi
bojim se
sretna ti nova
bojim se
čega
ušutio se šepa
ja se ne bojim nikoga i ničega
hrabrim ga
u meni je iskustvo bojišnica
kad je treštilo
letilo i ubijalo
kupilo je samo one
čije je došlo vrijeme
mene nije ni okrznulo
ali znam kad dođe
pokupit će i mene
danas oplakujemo
i sjećamo se
a uostalom
astral javi kad dolazi
po svoje

u promrzlo jutro
poznate kulise zagreba
japanka je otišla u hotel
plačući
njoj poznanici iz vlaka
ni ne znam
je li ovo
nova godina
daleko je od kuće
i sama
mamila me u toplinu hotela
naš zastavnik
odnio je stijeg
u zaborav
zvala ga je sestra
sretna što je stigao
iz još jednog pothvata
živ i pri pameti
u trećem milenijumu
jedino mu je utočište
poslije križa
pletera zastave
rata i mene
ona
tako ga je dočekala
i ispraćala
sa strepnjom
kad se krvav
vraćao iz rata
opraštamo se
pred povijesnim konjanikom
tomislavom
konj mu ponosno njišti
u nebu
pred esplanadom
propinje se vodoskok slavlja
smrzavam se na praznim peronima
čekam lokalni vlak
u jedanaest i sedam za marof
teče prvi dan nove
trećeg milenija
bog vam pomogao narode
živjeli
želi vam palada
smrznut u deset trideset i jedan
na glavnom kolodvoru zagreba
čeka
pokušava se dokopati doma
vidi
sad je već vrijeme za nama
pa i ono koje će mu
donijeti pokoja
doma mu se obradovaše
umorni ukućani
i od veselja
probuđeni pas
čuvar privrženosti
i ognja